Aora naklada

početna stranica

o nama

autori

poezija

proza

publicistika i ostalo

foreign rights

kontakt

E-mail:

aora@aora.hr

Telefon:

+385-1-562 09 93

Za hitne besplatne dostave 24 / 7: Ivica Džolić, 095/ 559 33 75

Telefaks:

+385-1-561 34 03

Adresa:

Aora komunikacije d.o.o.

V. Stulića 20
10090 Zagreb
Hrvatska

Pratite nas na Bloggeru:

DUŠE OD GUME Dore Kinert Bučan među 5 najboljih hrvatskih romana:

Roman Duše od gume Dore Kinert Bučan ušao među 5 najboljih hrvatskih romana koji se takmiče za književnu nagradu roman@tportal.hr. Više pročitajte na našem blogu.

Strip o pjesmi PRESUDA Asje Bakić:

Irena Jukić Pranjić nacrtala je strip o pjesmi Presuda iz izbirke Može i kaktus, samo neka bode Asje Bakić. Pogledajte!

Strahimir Primorac u Vijencu o KIČMI Dorte Jagić:

Dorta Jagić, afirmirana ponajprije kao pjesnikinja – objavila je dosad četiri zbirke – ali i dramska autorica, kazališna kritičarka i prevoditeljica, (Sinj, 1974) javila se i prvom proznom knjigom. U zbirci koju je naslovila Kičma (izd. Aora, Zagreb, 2009.) sabrala je 23 kratke priče i predstavila se kao zanimljiva pripovjedačica s nekoliko vrsnih tekstova koji najavljuju njezin pripovjedački potencijal.

Više o tome saznajte ovdje.

Andrea Milanko u Zarezu o pjesničkom prvijencu Asje Bakić MOŽE I KAKTUS, SAMO NEKA BODE:

Andrea Milanko recenzija MOŽE I KAKTUS, Zarez Andrea Milanko objavila je recenziju pjesničkog prvijenca naše mlade autorice Asje Bakić MOŽE I KAKTUS, SAMO NEKA BODE u Zarezu od 4. 3. 2010.

Više pročitajte ovdje.

Jagna Pogačnik o romanu "Duše od gume" Dore Kinert Bučan:

Moderna vremena Info donose nam recenziju romana "Duše od gume" Dore Kinert Bučan.

Više pročitajte ovdje.

Darija Žilić o pjesničkom prvijencu Asje Bakić MOŽE I KAKTUS, SAMO NEKA BODE:

Više pročitajte ovdje.

Intervju Darije Žilić s Nenadom Miloševićem za Zarez:

Intervju Darije Žilić s Nenadom Miloševićem, objavljen u travnju 2010., o njegovoj zbirci TIME CODE i antologiji novijeg srpskog pjesništva možete pročitati ovdje.

Razgovor Dorte Jagić i Marka Pogačara na portalu Booksa.hr:

Dorta Jagić: ISHODIŠTE SVIJETA I TEKSTA

"U mojoj poeziji Bog nije neki daleki deistički voajer ili apstraktna Misao koja sebe misli, on je itekako nezaštićeno prisutan u svakodnevnom ljudskom iskustvu."

Više o tome pročitajte ovdje.

Portal Dnevnikulturni.info o zbirci kratkih proza KIČMA Dorte Jagić:

«Kičma» se sastoji od dvadesetak kratkih priča, a mnoge od njih su nastale kao refleksija na život same autorice. Dorta Jagić se zato ne ustručava reći kako je za nju pisanju donekle i liječenje od tmurne svakodnevice: «Ova zbirka priča nije iskonstruirana, u njoj ima jaku puno mene. Ona je nastala, koliko god to otrcano zvučalo, kao terapija, i toga se ne želim stidjeti ili poricati. Boljka moje generacije je da smo postali zatvoreni i preplašeni.» Čitajući ove priče, može se primijetiti da ih je pisala pjesnikinja, no to Jagić nimalo ne smeta: «Inače volim čitati takvu prozu, a i ne volim strogo razdvajati poeziju od proze. Najbolja književna djela su natopljena poezijom, neka u većoj, a neka u manjoj mjeri.»

(Više o tome pročitajte ovdje.)

Božidar Aajbegović u Novoj Istri o romanu SLUČAJNI BESTIJARIJ Ljubomira Pauzina:

Božidar Alajbegović u Novoj Istri o romanu SLUČAJNI BESTIJARIJ Ljubomira Pauzina kaže sljedeće:

"Pauzinov narator kombinira reminiscencijsko pripovijedanje u prvome licu i direktno obraćanje samome sebi u drugome licu, pri čemu je prisjećanje obilježeno ironijom i duhovitošću (kod anegdotalnih opisa dogodovština pojedinih sugrađana) ili pak nostalgijom (kada na red dođe retrospekcija vlastitih iskustava) dok rečenice upućene samome sebi odišu naglašenim lirizmom i predstavljaju male poetske oaze u proznome rukopisnom tkivu.

Više pročitajte ovdje.

Olja Savićević Ivančević u Slobodnoj Dalmaciji o romanu JA I KAMINSKI Daniela Kehlmanna:

Možda je „Ja i Kaminski" priča o samoljublju kao ultimativnom obliku ljubavi, pa i ljubavi prema umjetnosti, satira koja nije samo društvena, već zadire dublje, bolnije, ali je, svejedno, i roman o prijateljstvu dva, s obzirom na stupanj iskazane sebičnosti, hendikepirana tipa. I to je, osim što zna bit smiješno, zapravo vrlo romantično. Kehlmann ne ide u karikaturu, nema u njegovoj satiri afektiranja ili ogorčenosti, skrike i vriske, prvoloptaškog humora. On se svemu smiješka i podsmjehuje iz blizine, u oči. Jednostavno, fino, čitko, tako da (...) je u životu (...) šteta propustiti (...) Kehlmanna i njegove romane.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Tamara Krstić na Booksinom portalu o knjizi kratkih priča ONI - HUMANI BESTIJARIJ Nataše Skazlić:

Na Booksinom portalu Tamara Krstić donosi prikaz zbirke kratkih priča Nataše Skazlić "Oni - humani bestijarij":

'Oni - humani bestijarij' je pokušaj istraživanja prirode ljudskih odnosa. 'Tko smo? Nismo. Oni smo.'

(...) knjiga Oni - humani bestijarij (Aora 2008.), se može posmatrati, pomalo ironično, kao zbornik kratkih priča u kojima su te humane životinje zapravo muškarci, likovi stvarnih ili zamišljenih muškaraca koji nastaju i progovaraju iz vizure žene. Može se reći da je knjiga priča pokušaj istraživanja prirode ljudskih odnosa i prirode potrage za savršenim drugim. Ili da donosi fragmente iz života i moguće odgovore na pitanja poput onih šta je prava ljubav, gde počinje i zbog čega nestaje i kakva sve značenja ima fenomen ljubavi. I baš svaka priča nosi u sebi prizvuk tih pitanja: tiho, nenametljivo i implicitno.

Ukoliko želite saznati više, pročitajte cijeli prikaz.

Davor Šišović u Glasu Istre o romanu SLUČAJNI BESTIJARIJ Ljube Pauzina:

"(...) kad god se učini da su obrasci, trendovi, stilovi ili pokreti u domaćoj književnosti uočeni, prepoznati, pobrojani, arhivirani, nenadano (ali potiho, samozatajno) pojavi se neki pisac s nekom knjigom koju bez dvojbe ili grižnje savjesti možemo proglasiti originalnom i samosvojnom. Ljubo Pauzin već odavno objavljuje i piše, ali poeziju i drame; ovo mu je prvi roman, itekako vrijedan pažnje." - kaže Davor Šišović u Glasu Istre. Više o tome pročitajte ovdje.

Ferić o romanu Krune Čudine BDJENJE:

Književnik Zoran Ferić je o romanu Krune Čudine Bdjenje na predstavljanju u Booksi u petak, 26.9.2008., rekao sljedeće:

"Kad su počeli ti trnci u nogama (motiv iz romana, op.a.), čitam ja, čitam, noć je gluha, masna, tamna, kao krv kod Krleže, čitam ja i osjetim trnce u nogama. A moj je otac, nažalost, imao takvih problema, i to se loše završilo. S tim trncima u nogama, čitam ja dalje i naravno, pred jutro koje donosi olakšanje, na kraju romana, imao sam trnce oko srca, i oni još uvijek traju. Ovo je roman koji nas pogađa tamo gdje smo najtanji – nekog u trncima, nekog u odnosu oca i sina... Postupci koji postoje u romanu na stilskoj razini apsolutno su primjereni, jer se Kruno kao autor ne boji patetike, one patetike u dobrom smislu. Ne boji se iskazati što želi na neki patetičan način, poetskim stilom, s puno elipsa i nabrajanja koja nas izvode iz tog skučenog, malog, vatikanskog (vidi knjigu, op.a.) svijeta u neki veliki svijet koji se, ekspresionistički rečeno, rasprskava pred nama".

Ferić je još dodao da mu je čitanje Bdjenja došlo poput suočenja sa samim sobom, zbog velike količine podudarnosti Krunina romana i dijela njegova života. I sam je Ferić, naime, sa svojim ocem prošao sličnu priču pa ga je Bdjenje vratilo u te dane.

Pohvalivši i kraj romana kojeg je nazvao majstorskim, ali ga prisutnima nije smio odati da ne pokvari gušt čitanja, Ferić je zaključio: "Bdjenje je roman koji nikad neću zaboraviti, jedino možda u najtežoj fazi Alzheimera."

Nagrada Slavić Hrvoju Tuteku za pjesničku zbirku CIRKULAR:

Zbirka pjesama »Cirkular« Aorinog autora Hrvoja Tuteka proglašena je najuspjelijim prvoobjavljenim književnim djelom u 2008. te joj je pripala nagrada "Slavić".

Kako se navodi u obrazloženju nagrade, "već svojim pjesničkim prvijencem »Cirkular« Hrvoje Tutek (Karlovac, 1984.) pokazuje zrelost koja ga u njegovu generacijskom krugu izdvaja ne samo po svježini u mladenačkom pristupu motivima već i po zanimljivom poigravanju jezikom i njegovim značenjskim mogućnostima, formom i ritmom.
Tutekovo očuđivanje poetske materije ne poznaje granica, otvara nove prostore i treperi u živom jeziku, koji stoji na početku i kraju pjesnikove fascinacije."

Nagrada je dodijeljena u srijedu, 22. travnja 2009., na svečanosti Dana hrvatske knjige u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu.

Inkantacija pričom ili užitak u pisanju - Prikaz djela O PUNOM I PRAZNOM V. Jurić u Vijencu:

Izvadak iz prikaza prve zbirke kratkih priča Vlatke Jurić "O punom i praznom", koji je za Vijenac napisala Ljerka Car Matutinović:

Inkantacija pričom ili užitak u pisanju

U devet vješto uravnoteženih priča u kojima životodajno pulsira optimalno osmišljen jezik kazivanja, spisateljičina je opservacija budna i inteligentna, ona gleda i vidi, sluša i čuje, bilo da je riječ o proživljenom ili imaginativnom. Vlatka Jurić nije poput onih naratora koji se isključivo bave sobom krećući se u jalovu krugu svoga razmaženog jastva. Ona je suverena u prostranosti svojih tema, ekskluzivna u njihovu izboru (...).

Vlatka Jurić zna zagristi u priču i tako inventivno načeta njezina se priča u svojoj inkantaciji raskriva, prostire pred nama, otkrivajući nam još jednu gotovo rijetku dimenziju u hrvatskoj suvremenoj književnosti: lucidan smisao za humor, tako potreban ironijski odmak nakon kojega se lakše diše.

Više pročitajte u Vijencu br. 396 od 7. svibnja 2009.

Nikola Petković o knjizi Aide Bagić "Ako se zovem Sylvia":

Aida Bagić : Ako se zovem Sylvia

Apelativna kulturalna balistika Aide Bagić na običan se jezik može prevesti ovako: polikulturalnost, paradoksalna dvojezičnost unutar za nju lingvistički jednog jezika čijim se varijantama slobodno služi, u nemogućnosti da zažive u javnome prostoru na razini kolektiva, mimikriraju se u očito manje opasne zabrane na razini individue od kojih su najčitljivije homo i biseksualnost.

Već na početku knjige, autoričin nam glas uokviruje motivski grozd koji je toliko poetski sveobuhvatan da podsjeća na temu.

Više pročitajte ovdje .

Nikola Petković, 3.11.2008.

(Tekst je prvotno objavljen u Novom Listu)

Robert Perišić u "Globusu" o romanu JA I KAMINSKI Daniela Kehlmanna:

Više o tome pročitajte ovdje.

Draženka Polović o romanu SLUČAJNI BESTIJARIJ Ljubomira Pauzina:

Izvadak iz kritike: To autorsko traganje (neki bi rekli) „za izgubljenim vremenom", ili za smislom i identitetom, odvija se kod Pauzina u nekoliko paralelnih pripovjedačkih perspektiva i narativnih tokova. Prva je perspektiva aktivnog sudionika ili otvorenog promatrača, mladca, još svojevrsnog čovjeka bez svojstava, koji suptilno registrira i upija slike svijeta koje se odvijaju u rasteru karlovačkih ulica, trgova i parkova, koje onda kao zasebni fragmenti utiskuju neizbrisive tragove i tvore mozaičku kompozicijsku cjelinu. U drugoj perspektivi taj isti JA - je pripovjedač s distancom, sada čovjek sa svojstvima, koji komentira i nastoji razumjeti zamršeni su-odnos priče i pripovjedača.

Više pročitajte ovdje.

Nomen est omen: Što nam znače naslovi knjiga?:

Kako je to kad naslov (knjige) legne kao šamar budali - pročitajte u članku Novog lista od 8.5.210. Piše: Davor Mandić. A što o naslovima romana misli Tomislav Brlek, član tportalovog žirija za najbolji roman 2009., pročitajte ovdje.

Zvijer koje nema. Bestijarij

	Naslov: Zvijer koje nema. Bestijarij Autor: SAID Naslov originala: dieses tier, das es nicht gibt. ein bestiarium Godina: 2007 ISBN: 978-953-7496-00-5 Broj stranica: 86	Vrsta knjige: Poetske minijature Prijevod: Štefica Martić Uvez: Meki uvez Urednica/urednik: Cijena: 95.00 kn

O knjizi:

Od knjige Franza Bleia Bestiarium der Literatur (Književni bestijarij) iz 1920. god. ta je neobična zoologija postala posebnom književnom vrstom. Said ponovno oživljava žanr i stvara duhoviti, katkad gotovo nadrealistički panoptikum koji obiluje porugom, satirom i erotikom. Na svome je Bestijariju Said radio punih jedanaest godina, a kad se 1999. godine knjižica najzad i pojavila, kritika ju je proglasila najljepšom, višom ludošću kakva već dugo nije viđena, i zvjezdanim trenutkom književnosti. To je mali, ironični leksikon sa 74 životinjska portreta, ponekad i izmišljenih životinja, koji se nerijetko pretvaraju u apsurdno-duhovite, nadrealističke sličice. Kratkim poetskim konstatacijama o osobinama, ponašanju i navikama pojedinih animalnih bića Said stvara alegorijske psihograme koji ne skrivaju povezanost s ljudskim ponašanjima i postojećim društvenim, umjetničkim i političkim prilikama. S malo i precizno odabranih riječi Saidu polazi za rukom upečatljivo i točno karakterizirati svoje figure - koje se od albatrosa i bakalara, preko mukarine i murine nižu sve do zebre i žirafe - i čitatelju podastrijeti skurilni svijet od jezika, ljubavi i političkog zbivanja: tri teme oko kojih se vrti njegovo djelo, za kojima stalno poseže i s kojima se znalački poigrava. Tako se kod Saida dupin neprestano smije i čovjek bi gotovo mogao pomisliti da se tu radi o nekom japanskom proizvodu;cvrčak uopće ne cvrči; on samo pili sunce za hladne zimske dane, jež se već godinama bavi uvođenjem reda u gradski promet i kompostiranjem dvonožaca; a papagaj u pravilu služi kao akustičko ogledalo; zbog toga svaki diktator posjeduje po jedan raskošni primjerak. Knjiga je izašla iz tiska 26.10.2007.

Sadržaj:

Kroz 74 ironična portreta životinja, što postojećih, što izmišljenih, perzijsko-njemački liričar SAID nam najviše govori o nama samima, o gorko-slatkom životu i društveno omeđenim putanjama kojima hodimo, o katkad začudnim, a katkad prepoznatljivim osobinama koje posjeduju njegovi animalule, mukarina ili baran, a koje manje ili više obradovani prepoznajemo kod sebe samih ako su poželjne, ili bismo ih rado pripisali drugima, ako baš i nisu. Nešto bismo zasigurno i htjeli naučiti od njegove bestijalne menažerije: od mačke koja, eto, možda niste znali, tiho i neprimjetno ispraća kovčeg svoje vlasnice, a nakon toga, preko oglasa s fotografijom, traži novoga gospodarčića i dotad se tješi likerom od malina; od albatrosa, koji se nikad ne ispričava i nikoga ne moli za naklon. Saidov je magarac stoički humanist i izučava algebru, pijetlu je hijerarhija sveta, osim ako upravo ne sluša Leonarda Cohena, a podnoktna uš, ako se pravovremeno ne suzbije, kroz nožne prste isisava čovjeku mozak - i takva žrtva onda često postaje općinski političar. Poznato? Kad je pirana u nevolji, utočište nađe kod kanibala, zebra izbjegava ulični promet i mrzi uniforme, dok zec svoju lošu savjest s vremena na vrijeme smiruje stranom valutom. Korisno je znati da je albatros nekada bio protestant, a da danas više ne želi imati ništa ni s državom ni s crkvom, no da se i pored toga pridržava službeno propisanog ograničenja brzine.

Isječak:

indijski kos indijski kos nikad sâm ne ide u robne kuće. ne čita ni knjige jer vjeruje da obrazovanje životinju previše približava čovjeku. no u prometnom zastoju povremeno sluša pripovijetke thomasa manna. indijski kos nije socijaldemokratski nastrojen niti je sindikalno kompatibilan. nikad se ne javlja na telefon, no nije ovisan o vremenu te i u mraku može pjevati. voli duge šetnje udvoje - najradije po spaljenim šumama - i pritom uvijek ide korak iza čovjeka. živi od dijaloga i umire od monologa; većina ljudi za njega je preglasna. tu i tamo idijski kos se upusti u podrivanje četvrti u kojima vlada tolerancija. mukarina mukarina živi samo u tami; na poziv maloljetnih majki izlazi pak na sunce, daje mlijeko i pjeva schubertove pjesme. jednom godišnje otpuže natraške u more - po ribu koja šapće. mukarina je analfabetkinja, jede papirusovu travu i nada se da će tako naučiti čitati i pisati. u slobodno vrijeme guta svekolike boje kako ništa sa strane ne bi ometalo one koji se vole. kad je uhvati hunjavica - jednom godišnje i po tjedan dana - iz usta joj izvire ljubičasta tekućina od koje žene postaju ljepše. mukarina potječe iz onog doba kad je europa prirodnim mostom bila povezana s afrikom - stoga ona još i danas plače, lica okrenuta prema crnom kontinentu.

Kritike:

Izjava ljubavi baranu Tumaranje kroz životinjski svijet s liričarem Saidom Perzijsko-njemački liričar pseudonimom Said u ovim je novinama prije godinu dana, u jednom kratkom proznom radu iznio „ispovijesti jednog kameleona"; ako se pjesnik koji živi između dva jezika tada i sâm uvukao u kameleonsku kožu promjenjive boje, sad svojom najnovijom knjigom prezentira čitatelju priručni „Bestijarij", koji više ili manje poznate predstavnike životinjskog svijeta fiksira u istodobno nadrealne koliko i upečatljive vinjete. Baran je, kako otprilike saznajemo, zbog svoje izrazito muške prirode osuđen na tako glasno hrkanje zbog kojeg ne može naći životnu suputnicu. Pa ipak bi čitateljica pokušala uzeti za šapu i zadržati to biće - jer ono ipak, onim što radi za dana, više nego da popravlja ono loše što čini noću, a to čini tako što lukavo spretno hvata gradsku buku, trpa je u svoj tobolac i navečer ju, sjedeći ispred televizora u osamljenome stanu u predgrađu, proždire s nekoliko gutljaja tamnoga piva. - Takve inovativne dopune „Brehmova životinjskog svijeta" - pored ostalih bi trebalo spomenuti još i animalule, mukarinu ili snježnog medvjeda (kojeg ne treba dovoditi u vezu s njegovim arktičkim srodnikom) - među 74 životinjska portreta su, doduše, iznimke; ali su i daleko bolje poznata stvorenja predstavljena iz iznenađujuće novih kutova gledanja. Leming, kaže se, „strahuje samo od globalizacije zakona o eutanaziji"; a blaže nije moguće prezentirati najcrnji humor. Ako se tukan, adekvatno njegovim proporacijama, promatra kao raspolovljen na kljun i „antitijelo", nameće se logičan zaključak da je sretna životinja time odmah i otporna na rak; a mačka, portretirana profinjenije od profesionalnog lovca na baštinu, prije vlastite smrti udijeli još jedan otrovni udarac šapom: „mačka se ne da tolerirati - za razliku od drugih manjina - i često umire od znojenja ispod pazuha." Takve je skurilno-lude spoznaje pjesnik skupljao dulje od jedanaest godina. Svaku u naslovu evociranu životinjsku konturu on hvata u mrežu društvenih uvjetovanosti - tu se redovito govori o političkim i religijskim sklonostima, kao i o partnerskom i društvenom životu - i oslikava je izrazito efektnim jezikom i odmah je opet prepušta carstvu čiste mašte. Razmatranja se ispredaju iz asocijacija i aliteracija, lukavo se izvrću značenja riječi, kad se, naprimjer, stjenica, inače „vrlo siromašna životinja", mora oprati od nepoštenih sumnji da je neformalna suradnica tajne službe. Igra je postavljena i suviše pametno i poetski da bi se na nju gledalo samo kao na laku kategoriju; naopaka i duhovita, a s druge strane i dovoljno prizemljena kako čitatatelja ne bi zamarala pretencioznom značenjskom težinom. Angela Schader, Neue Zürcher Zeitung U kratkom prikazu Stefen Weidner piše kako ovca Dolly nije ništa u odnosu na jezičnu gensku manipulaciju s kojom Said prilazi životinjskom svijetu. Weidner ukazuje na te „male životinjske zvjezdane trenutke književnosti" i smatra da su knjige Iranca Saida, koji živi u Njemačkoj, nepravedno označene kao egzilantska književnost, jer u svom se Bestijariju Said s puno humora bavi upravo njemačkom opsesijom: životinjama. Kod njega se saznaje npr. da je „kišna glista prozirna kad je gladna". U svakom slučaju Weidner žali što nam Said, u također opisanome „Zlatnom teletu" (koje „posjeduje više partnerskih agencija"), nije dao i njegovu e-mail-adresu. Perlentaucher Novinska zabilješka uz: Die Zeit 11.11.1999. „Saidov bezumni životinjski svijet najljepša je viša ludost kakva već dugo nije viđena. Nezamjenjiv priručnik za sve ljubitelje umjetničkog zastranjivanja. Za razliku od dosad poznatih književnih bestijarija Saidova bajoslovna bića nisu simboli nečega drugog, nego su samo nadrealna fauna koja izrasta iz maštovite igre." tz, o: "Zvijer koje nema. Bestijarij." "Ono što Said sad podastire u svom Bestijariju jezički je kaleidoskop u kojem prazne riječi, klišei i opća mjesta, koji određuju sadašnji njemački mentalitet, jednako duhovito kao i ujedljivo jedni druge ismijavaju. E-mail adresa zlatnoga teleta ostala nam je, doduše, uskraćenom ("ono posjeduje više partnerskih agencija"), ali ne budimo besramni: Saidov je Bestijarij mali životinjski zvjezdani trenutak u književnosti." Die Zeit, o: "Zvijer koje nema. Bestijarij"

Početna stranica | O nama | Autori | Knjige | Otkup autorskih prava

Dizajn i aplikativni razvoj: eBiz d.o.o.